Rođena je, odnosno sagrađena, 1864. godine. Početkom 1865. prvi su učenici iz Gornjeg Bazja kročili u njezine prostore s jednom velikom učionicom, dvosobnim stanom za učitelja, pratećim prostorom, za to doba modernom i edukativnom opremom. Prostrana i puna svjetla bila je najljepša u cijeloj okolici.

Do 1865. učenici iz Gornjeg Bazja polazili su školu u Lukaču, a velika udaljenost i nedostatak prijevoza rezultirali su manjim brojem učenika u toj školi. Napredna grupa mještana Gornjeg Bazja smatrala je potrebnim izgradnju školske zgrade. Molbom su se obratili grofu Gejzi pl. Jankoviću et Vučin koji im je dodijelio zemljište, a sredstvima Julijanskog društva iz Pešte i radom mještana, završena je 1864. Imala je slamnati krov. Unatoč nastojanjima Julijanskog društva da se nastava odvija na mađarskom jeziku, mještani su se izborili da se odvija ipak na hrvatskom jeziku.

Prvi učitelj bio je Robert Tretinjak.U njoj je službovao 40 godina, a potom je otišao u zasluženu mirovinu. Tom mu je prigodom Učiteljski zbor darovao zlatnu čašu.

Godine 1912. školu je zahvatio požar. Slamnati je krov izgorio pa je pokrivena crijepom.

Vrijeme je prolazilo, a ona je ispraćala generacije i generacije odmarajući se ljeti u hladu velike stare lipe, čekajući jesen i nove učenike.

S uređenim cvjetnjakom ispred, povrtnjakom i voćnjakom bila je uzor prema kojem su mnogi mještani uređivali svoja imanja.

Pamti ona mnoge učenike, radosti i tuge, prve simpatije i prijateljstva, mnoge petice i malo slabije ocjene. Pamti ona i mnoge učitelje koji su svojim radom doprinijeli njezinom ugledu, obrazovanju učenika i mjesnog stanovništva, afirmirali je u znanju i sportu.

Mnogi su u njoj stekli prva znanja, vidjeli i pročitali prvu knjigu, prve novine i pogledali prvi film. Mnoge je ispratila na novi životni put, pa tako i mene. U njoj sam naučila prva slova, dobila prvu peticu, našla prvu simpatiju i stekla prijateljstva koja, nakon pedeset i više godina, još uvijek traju.

Preživjela je tri rata i sada ima točno 145 godina. Zavidna starost.

Ljudi kažu da svaka stara zgrada ima dušu koja se, kada zgradu sruše, preseli negdje drugdje. Naša dama još prkosi vremenu i nije spremna za rastanak, ali tko zna? Možda je već pronašla mjesto u koje bi mogla useliti njezina duša…

Naime, u neposrednoj blizini ove škole izgrađena je i nova suvremena škola pa se u tom okruženju ponovo igraju djeca, uče neki novi učenici, a u malom, lijepo uređenom parku, rađaju se nove ljubavi i prijateljstva.

Kako god bilo, do viđenja stara ljepotice.

tvoja bivša učenica

Anđelka Filjak

fotogalerija!