U našoj se školi i ove godine provodi Škola tenisa koju financira Hrvatski teniski savez, a realizira Teniski klub ''Didon'' iz Virovitice. Škola tenisa provodi se u sklopu izvannastavnih aktivnosti razredne nastave. Nije obvezna za sve učenike, a vodi ju licencirani trener Dražen Lovreković, prof. Učenici razredne nastave naše škole potpuno besplatno će dobiti priliku da po jedan sat tjedno do kraja školske godine nauče osnove tenisa i možda zavole ''bijeli sport''.

Prvi trening i roditeljski sastanak bit će u ponedjeljak 18.15-19.00. u školskoj dvorani u Gornjem Bazju.
______________________________________________________________________

Naše teniske legende Goran Ivanišević, Iva Majoli i Hrvatska Davis cup reprezentacija

Goran Ivanišević rodio se u Splitu 13. rujna 1971. godine. Svi se još uvijek sjećamo onih dramatičnih trenutaka iz Wimbeldona kad je vjerojatno cijela nacija taj famozni ponedeljak sjedila, skakala, vrištala i živjela za Goranovu pobjedu koju je napokon uspio izvoljevati.

Goranova sjajna teniska karijera neće ostati poznata samo po Wimbeldonu i ostalim turnirima koje je osvojio nego i zbog njegovog karaktera za koji je malo reći da je zanimljiv, on je sve samo ne dosadan.

Njegove teniske mečeve osim same igre koja je znala biti za “pokidat” živce pamtimo i po najvećem broju izrečenih psovki, silnih poderanih majica i naravno reketa kojih je sva sreća uvijek imao dovoljno. Mislimo da ćete se svi složiti kad kažemo da je Goran poseban po tome što na terenu nije bio samo igrač nego osoba koja je znala u potpunosti izložiti svoje emocije ljudima u gledalištu na samom terenu i na televiziji.

Jedna od zanimljivijih stvari koje je radio na terenu, ali i prije samog meča su sitnice kao npr, da obavezno obuče čarape koje je imao zadnji put kad je pobjeđivao, ili kad je inzistirao da u loži na Wimbeldonu svi moraju sjediti određenim redoslijedom, jer je Goran smatrao da mu to donosi sreću. Ruku na srce, ali većina nas ima svoje rituale samo što nismo javne ličnosti, pa ljudi oko nas to uglavnom ne saznaju.

Njegova karijera do odluke da prestaje s aktivnim igranjem tenisa bileži velike rezltate. Možemo početi od 1992. godine kada prvi put igra finale Wimbeldona i gubi od Agassija. Te godine prvi put nastupa za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje osvaja dvije brončane medalje, jednu u pojedinačnoj konkurenciji, a drugu u paru sa Goranom Prpićem.

1994. godine igra svoje drugo finale Wimbeldona kada ga pobjeđuje Pete Sampras i ponovno 1998. godine, kada je još malo tko vjerovao da će Goran ikad uspjeti osvojiti svoj Grand Slam iz snova.
Njegova karijera bilježi 22 osvojena turnira, 2 mjesto u svijetu najboljih tenisača, 9 osvojenih turnira u parovima, Wimbeldon 2001. godine te osvojen Davies Cup 2005. godine.
Rekli smo da je Goran bio popularan ne samo zbog svoje igre nego i svoje osobnosti, ne zaboravimo koliko su Englezi navijali za Gorana kao da je jedan od njih, odnosno kao da dolazi s otoka.

Danas ga možemo vidjeti po veteranskim turnirima i u sretnom braku s bivšom manekenkom Tanjom Dragovićom. Nadajmo se da će se uskoro pojaviti još jedan Goran koji će nas osim svojom igrom oduševljavati i svojom karizmatičnom pojavom.

            Naša najpoznatija tenisačica koja je ostvarivala velike rezultate i time natjerala i one koji su tenis smatrali jako dosadnim, da se zagledaju u njezine igre i s velikim uzbuđenjem gledaju skoro svaki njezin meč, gdje smo podjednako bili sretni kad bi osvojila neki turnir, kao da smo ga mi osvojili. Njezini mečevi pratili su se kao i najveće nogometne utakmice.

Iva Majoli rodila se u Zagrebu 12. kolovoza 1977. godine, a još je kao trinaestogodišnjakinja debitirala na ITF turniru u Malom Lošinju. Naime, profesionalac je postala jako rano i to ratne 1991. godine, a već se 1993. probila sa svega 16 godina u 4 kolo French Opena, odnosno Roland Garrosa gdje je izgubila od tada nepobjedive Steffi Graf.

Svoje prvo veliko finale bilježi u Osaki, 1994. godine kada je izgubila od Magdalene Maleeve, a samo godinu dana kasnije osvojila je i svoj prvi turnir u Zurichu, gdje je uspjela pobijediti Janu Novotnu i Mary Pierce. Iste godine nastavlja sa uspješnim igrama i osvaja Filderstadt nakon čega ulazi među top 10 na WTA listi.

Možemo reći kako slijedi uspješni period u njezinoj karijeri kada je osvojila još dva turnira, od kojih je prvi bio u Tokiju, gdje je uspjela savladati Moniku Seleš, tadašnju igračicu broj jedan te Martinu Hingis i Arantxu Sanchez Vicario. Iste godine osvaja i Essen. Te iste godine natjecala se na Olimpijskim igrama u Atlanti kada je izgubila u četvrtfinalu.

Slobodno možemo reći kako je 1997. godina bila najuspješnija sezona u karijeri. Naime te iste godine osvojila je Hannover i Hamburg te Roland Garros kao 9. nositeljica, jedina kojoj je to uspjelo kao najniže rangiranoj nositeljici. Na tom čuvenom turniru najupečatljivija pobjeda smatrala se u četvrtfinalu kada je pobijedila 5. nositeljicu Lindsay Davenport.

Svi se slažu kako je njezina igra na Roland Garrosu bila na vrhuncu, kao čvrsta i stabilna. Imala je određenu dozu kontinuiteta, kao da si je Iva na samom početku zadala cilj koji je uspjela ostvariti.

Nakon operacije desnog ramena, možemo reći kako su uslijedili usponi i padovi, kad je uspjela osvojiti turnir u Charlestonu, no nažalost kondiciju koju je imla prije toga nije uspjela povratiti tako da se povukla iz aktivnog tenisa 2004. godine.

HRVATSKA JE OSVOJILA DAVIS CUP! Ludnica na tribinama, ludnica na terenu, bit će i na ulicama... Ime naše zemlje narednih dana otputovat će u sve djelove kugle zemaljske. Povijesni uspjeh zaokružio je Mario Ančić, koji je u petom meču pobijedio Michala Mertinaka.

Gotovo je, gotovo! Hrvatska slavi osvajanje najvećeg reprezentativnog teniskog trofeja, uz presudnu pobjedu Marija Ančića protiv Michala Mertinaka u petom meču velikog finala. Igrački je razlika puno veća nego se to pokazalo na terenu, no tako obično biva kad je ulog tako velik kao što je večeras bio. U rangu polufinala ili finala Grand Slam turnira, bez velikog pretjerivanja.

Završilo je sa 7:6(1), 6:3 i 6:4, a najteži od sva tri bio je prvi set, koji nije donio nijedan break. Ančić je imao više prilika i Slovakov servis je konstantno "visio" - 15:40 u prvom gemu, po jedna break-lopta kod 2:2 i 3:3... Jednu break-loptu propustio je i Mertinak, u drugom gemu.

Tie-break prvog seta brzo je otišao u Marijevu korist, uz tri mini-breaka i samo jedan izgubljeni poen. Podjednako uvjerljivo išlo je u cijelom drugom i početkom trećeg seta - u drugom je Ančiću bio dovoljan break kod 1:0, dok je u trećem stigao do breaka već u prvom gemu.

Ipak, ovo jednostavno nije moglo završiti tako lako. Mario je popustio na servisu kod 3:2 i dao Slovaku da se vrati u egal, da bi sve vratio na staro nešto kasnije, presudnim breakom kod 4:4. Ostalo je još "samo" odservirati za meč, a drugi hrvatski "reket" je tu riješio većinu briga odlaskom do 40:0. Iskoristio je treću meč-loptu.

Pamtit ćemo - dogodilo se 4. prosinca 2005., dan koji će ostati upisan u povijesti ovog sporta u Hrvatskoj!

Dominik Hrbaty - Ivan Ljubičić 3:2 (4:6, 6:3, 6:4, 3:6, 6:4)

Michal Mertinak - Mario Ančić 0:3 (6:7, 3:6, 4:6)

                                                                                         tekst preuzet sa portala Sportnet.hr

______________________________________________________________________

Goran Ivanišević

Iva Majoli

Davis Cup