Danas u školu kada došli smo

Ništa nije bilo isto.

Neke čudne likove sreli smo na hodniku

a umjesto pozdrava čuli smo samo buku.

Cika, vriska, smijeh i galama

ubrzo su normalni postali nama.

Bili su tu junaci snažni

koji su se jako pravili važni.

Nježne i dobre pak su bile

prekrasne princeze i vile,

kuharica ruke vješte

priznala je da najviše voli fešte.

Srele su se i ozbiljna liječnica

i dobro nam poznata Crvenkapica.

Mišica mala slatka nam je jako,

zar ju ne bi volio svatko.

Budne oči malih vojnika

sve su to pratile iz prikrajka.

Majstoru ništa jasno bilo nije

i samo je htio da sve bude kao prije.

Za svakoga se našla po krafna jedna.

Bila je to maškarada sjećanja vrijedna.

Ta ekipa bajna i vesela

danas se baš dobro zabavila.

I na kraju samom, ali ne manje važno

grlite se uvijek čvrsto i volite snažno.

Uz maskenbal istoga dana obilježilo se i Valentinovo podjelom pisama iz školskog ljubavnog sandučića.

                                                             Tekst i fotografije Irena Iličić i Zrinka Žiga