Pjevali su djelatnici naše škole na druženju s dragom kolegicom Brankom Mirić koja odlazi u mirovinu. Uzbuđeno je primala naše čestitke, darove i cvijeće.

Draga Branka!

Zumbuli će procvjetati i dugo mirisati u tvom domu, baš kao i ruže, ali ti ćeš u našim srcima biti zauvijek, naša divna kolegice. Samozatajna, predana svom učiteljskom pozivu, uvijek si bila spremna pomoći svima, radovati se i smijati, sa zadovoljstvom raditi.

Upravo nas, učitelje, svatko u životu jednom mora sresti. Generacije učenika vodila si stazama znanja, učila životnim vrjednotama, s ljubavlju pazila njihovo djetinjstvo. Bila si njihova najbolja učiteljica. Radila si u Zagrebu, Velikoj Pisanici, a onda  došla u naš kolektiv. Dobili smo vrsnu djelatnicu i krasnu kolegicu. Živo se sjećam tih dana. Znala sam da ćemo se dobro razumjeti i postati prave kolegice. Sretna sam zbog toga.

Iako su se vrata jednog tvog životnog razdoblja zatvorila, otvaraju se druga, jednako izazovna i uzbudljiva iza kojih te čeka mirnija luka i brod kojim ćeš ti upravljati.

Sretni smo što smo dijelili s tobom svoje radne dane i postali dio tvojih uspomena kojih ćeš se zasigurno rado sjećati! Želimo ti puno sretnih godina u mirovini!

Pjesmom smo ti rekli: „ZA SVE LIJEPO ŠTO SI NAMA DALA, OD SRCA TI, BRANKA, HVALA!“

SRETNO!

                                                                                     Učiteljica : Božica Duž