Naša je škola mjesto na kojem se mogu susresti različite profesije. Učitelj, kuharica, domar, čistačica, pedagog, tajnik, računovođa, ravnatelj. Unatrag nekoliko tjedana 'udomili smo' jednu studenticu. Riječ je o Željki Rajnović, studentici pete godine Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog Učiteljskog studija. Ona se trenutno nalazi na praksi kod učiteljice Daniele Jovanović u četvrtom razredu u Gornjem Bazju. Zanimalo nas je kakav je Željkin doživljaj sada kada je u neposrednoj mogućnosti vidjeti kako će joj jednog dana izgledati posao. Odlučili smo potražiti ju i postaviti joj nekoliko kratkih pitanja kako bismo ju bolje upoznali i iz prve ruke saznali kakvi su njezini dojmovi s prakse.

Željka, odakle si, koliko imaš godina i gdje studiraš?

Pozdrav! Moje rodno mjesto je Dugo Selo Lukačko, imam 23 godine i studiram u Slavonskom Brodu na Integriranom preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom Učiteljskom studiju. 

Sada, kada uživo sudjeluješ u nastavnom procesu možeš nam reći je li to ono što si zamišljala kada si upisivala Učiteljski studij. 

Što se tiče Učiteljskog studija, nisam očekivala toliko kolegija. Dakle, do sada imam položen 101 kolegij, a do kraja semestra dijeli me još 3 kolegija plus diplomski rad. Uz toliko kolegija vezanih uz različite grane znanosti, ponekad zaboravim za koji posao se obrazujem. 

Što ti se sviđa, a što ti se manje sviđa?

Na studiju mi se sviđa što detaljno prolazimo kroz metodike predmeta u primarnom obrazovanju, korisna je praksa te javni sati u školi. Manje mi se sviđa veliki opseg sadržaja koji trebamo usvojiti iz nekih ne tako bitnih kolegija za naš budući posao. U to podrazumijevam i zastarjelu literaturu koja ne pomaže suvremenom učitelju. Zar nije suludo učiti o glazbenim kasetama koje se više ne koriste? 

Možeš li se vidjeti kao učiteljicu koja će svoju mirovinu dočekati u školi?

Biti učiteljica moj je poziv. Još kao djevojčici omiljena mi je igra bila glumiti učiteljicu. Doći na praksu u školu za mene je opuštanje. To je ono što volim raditi, a znate kako kažu, da kad radiš ono što voliš, zapravo ne radiš. Svjesna sam kako ovo nije posao koji će mi donijeti velike prihode i da je danas biti učitelj nezahvalan posao. No, veliko mi je zadovoljstvo poučavati učenike i vidjeti njihov napredak. To je ono što me čini sretnom. Dakle, mogu se vidjeti kao učiteljicu koja će svoju mirovinu dočekati u školi. 

Što bi promijenila u školi?

Voljela bih da su učitelji manje opterećeni dokumentacijom kako bi se mogli više posvetiti potrebama učenika. Želim da sve škole, a pogotovo područne, imaju potrebna sredstva i pomagala za rad. 

Kako si doživjela učenike na satu?

Učenike na satu doživjela sam kao bića koja su željna stjecanja znanja, vještina i sposobnosti. Osim toga, imaju pravo na razumijevanje i ljubav. Ponekad su učitelji jedine osobe od kojih to dobiju. Njihova sam voditeljica, prijateljica, učimo zajedno i istražujemo. 

Imaš li hobi?

Nemam puno slobodnog vremena, ali kada ga imam, iskoristim ga za tjelesne aktivnosti (rolanje, šetanje, badminton...). 

Kakvu glazbu slušaš?

Prema glazbi nemam predrasuda, zavisno o raspoloženju slušam ono što mi u određenom trenutku odgovara. Izbjegavam glazbu s pogrdnim riječima i psovkama. Kada sam raspoložena za plesanje, najviše mi odgovara tradicijska glazba, a za pjevanje hrvatski trash. 

Omiljena knjiga?

Omiljena knjiga mi je „Kako sam u autističnom sinu pronašla genija“, autorice Kristine Barnett. 

Omiljeni film?

Najdraži film mi je Čudo (Wonder, 2017). 

Reci nam nešto o sebi što te nismo pitali, a moglo bi biti zanimljivo onima koji čitaju ovaj kratki razgovor?

Radim dva studentska posla. Anketarka sam u agenciji Ipsos, te biljeterka u Kazališno–koncertnoj dvorani Ivane Brlić Mažuranić. 

Hvala ti i pozdrav! =)

Hvala vama!

                                                                           Uredništvo Brezića