Već 31 godinu sjećamo se toga dana 18.11.1991.

U jednom danu ,u jednom gradu ,tisuće ljudi u povorci života napuštaju svoja ognjišta sa suzama u očima.

Kolona staraca ,nedužne djece ,cijeli njihov život u jednu je vrećicu stao.

Oblaci tuge nadvijeni nad gradom .I nebo plače osjećajući patnju tužne kolone.

Vratit će se oni u svoj grad, golubica mira raširit će krila.

A oni su mislili da će nestati života .Ostali su prevareni.

Rast će opet djeca pod sretnim suncem i svojim će unucima pričati o gradu heroju NAŠEM VUKOVARU!

                                                       Učenici i učitelji PŠ Turanovac