Povodom Dana škole koji slavimo na prvi dan proljeća, razgovarali smo s načelnikom Općine Lukač, gospodinom Đurom Bukvićem. Općina Lukač već godinama vjerno podupire našu školu kroz različite projekte i inicijative, djelujući kao generalni sponzor brojnih školskih aktivnosti. Ovaj razgovor pruža nam priliku da saznamo više o suradnji između naše škole i Općine, kao i o budućim planovima koji će obogatiti školski život. Također, razgovarat ćemo i o nekim svakodnevnim životnim situacijama s kojima se načelnik susreće, što će nam pružiti priliku da ga upoznamo u malo drugačijem, manje političkom svjetlu nego što je to inače slučaj kada ga se može vidjeti u medijima.
Načelniče Bukviću, hvala Vam što ste odvojili vrijeme za razgovor s našim novinarima. Odmah ćemo prijeći na temu koja je izazvala veliko zanimanje među učenicima i učiteljima. Čujemo kako je škola uz veliku potporu općine kupila novo, višenamjensko vozilo koje će nam itekako biti od koristi. Možete li nam reći nešto više o tome?
S obzirom na to da je škola kupila novo kombi vozilo koje nije prikladno za dostavu hrane, u razgovoru s ravnateljem Sašom Topićem dogovorili smo da bi bilo potrebno novo dostavno vozilo “Caddy” za prijevoz hrane učenicima u područne škole, čiju je kupnju općina i sufinancirala.
Za početak našeg razgovora, voljeli bismo krenuti s nekoliko opuštenijih pitanja. Načelniče Bukviću, gdje ste rođeni, gdje danas živite i koju ste osnovnu školu pohađali?
Rođen sam u Gornjem Bazju, gdje živim i danas. Pohađao sam od 1. do 8. razreda Osnovnu školu Ivana Gorana Kovačića u Gornjem Bazju.
Koji Vam je predmet bio najdraži, koji Vam je zadavao najviše poteškoća ili možda nije bio po Vašem ukusu?
Daleko najdraži predmet mi je bio tjelesni, a nisam bio ljubitelj fizike.
Kakav ste bili kao učenik? Biste li se opisali kao mirno dijete, nestašnog učenika ili možda nešto između? Jesu li Vas učitelji pamtili po nečem osobitom?
Kao učenik sam bio, ovisno o situaciji ponekad miran, a ponekad i nestašan, a pamtili su me najviše po odlasku na igralište u svakom slobodnom trenutku.
Jesti li kao dijete maštali o tomu da jednog dana postanete političar?
Definitivno nikada.
Da niste načelnik, što biste voljeli biti?
Bio bih ono što sam radio prije politike i funkcije načelnika – privatni poduzetnik.
Što radite u slobodno vrijeme kad ne obavljate načelničke dužnosti?
Igram se, učim i zabavljam s unukama Zarom, Nikom i Lorenom te se svaki dan rekreiram hodajući oko 8 kilometara dnevno.
Osim Vaše važne uloge u Općini Lukač, doznali smo da imate i značajnu funkciju u Hrvatskom nogometnom savezu. Možete li nam otkriti nešto više o tom angažmanu? Kako usklađujete te dvije odgovorne pozicije i što Vam osobno znači rad u nogometnom svijetu?
S obzirom na to da sam od malih nogu bio nogometaš, a kasnije predsjednik Nogometnog kluba NK Bratstvo iz Gornjeg Bazja te predsjednik Županijskog nogometnog saveza Virovitičko-podravske županije, kandidiran sam za funkciju u Hrvatskom nogometnom savezu. Od 2011. godine obnašam funkcije dopredsjednika i člana izvršnog odbora. Rad u Savezu mi puno znači jer od malih nogu volim igralište, nogomet i nogometnu loptu.
Abecednim redom: a) Dinamo ili b) Hajduk?
Oba kluba.
Jeste li kao dijete imali neki neobičan hobi?
Osim nogometa, igrao sam i stolni tenis.
Koja Vam je najdraža knjiga iz djetinjstva?
Vlak u snijegu Mate Lovraka.
Imate li neku smiješnu anegdotu iz Vašeg školovanja koju biste podijelili s nama?
Prvi dan škole u prvom razredu učiteljica je prozivala učenike imenom i prezimenom te nekoliko puta prozvala Đuro Bukvić. Ja nisam reagirao jer su me kod kuće svi zvali “Mirko”. Na kraju sam se rasplakao i rekao joj da nisam Đuro nego Mirko.
Koji je najzanimljiviji dio Vašeg posla koji bi mogao iznenaditi naše učenike?
Planiranje razvoja naše Općine Lukač – od vrtićke dobi pa sve do “zlatnih godina” naših djedova i baka.
Da možete na jedan dan zamijeniti radno mjesto s nekim, što biste bili?
Volio bih ponovno na jedan dan biti učenik prvog razreda osnovne škole.
Imate li kućnog ljubimca? Ako da, kako se zove?
Trenutno nemam.
Koje tri stvari biste ponijeli na pusti otok?
Šibice, vodu i nož.
Da možete putovati kroz vrijeme, koje povijesno razdoblje biste posjetili?
Razdoblje kada su svijetom hodali dinosauri.
Koji je najvažniji životni savjet koji ste dobili od svojih roditelja?
Biti uporan i uvijek ispuniti obećano.
Što biste savjetovali učenicima koji žele jednog dana, poput Vas, raditi za dobrobit svoje zajednice?
Raditi za dobrobit zajednice plemenita je stvar. Za početak trebate biti dobri učenici i ljudi. Ustrajnost i poštenje su jako važni..
Što Vas uvijek može nasmijati, bez obzira na sve?
Moje unuke Zara, Nika i Lorena.
Općina Lukač ne bavi se samo različitim infrastrukturnim projektima, već posebno brine o školarcima i njihovom obrazovanju. Redovito posjećujete učenike i učitelje u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Gornjem Bazju. A kakvi su planovi za budućnost naše škole i školstva u općini? Što još općina planira učiniti kako bi naši đaci imali još bolje uvjete za učenje i odrastanje?
Općina će nastaviti ulagati u školstvo te će zajedno s osnivačem, Virovitičko-podravskom županijom, osigurati sve potrebno za što bolje uvjete školovanja naših učenika.
Nešto za sam kraj.
Svim učenicima i djelatnicima škole upućujem iskrene čestitke povodom 161. obljetnice škole uz želje za izvrsne uspjehe u učenju i radu te obilje sreće i zdravlja.
Hvala Vam na razgovoru!
Hvala i vama draga djeco.
Razgovor vodile novinarke: Vanesa Ribić i Petra Krčevski Fotografija: Oliver Bešić