Baš poput svima nam znanog šegrta Hlapića, krenusmo 10. svibnja 2018. godine put Virovitice, središta Virovitičko-podravske županije, u potragu za vlastitim pustolovinama. Svi cipelići Dugog Sela Veselog radosno i nestrpljivo iščekivali su vidjeti gdje se to i kako proizvodi obuća, gdje već izrađenu obuću možemo kupiti te gdje ju, prema potrebi, možemo i popraviti.

U tvornici obuće Viner d.o.o.Virovitica dočekao nas je njen prvi čovjek Željko Valečić. Proveo nas je kroz pogon proizvodnje obuće pokazujući nam njegove dijelove. Naučili smo da je svaki, čak i onaj najmanji dio važan i nužan kako bi zajednički došli do proizvodnog cilja. U nastajanju radne čizme sudjeluje svih 180 zaposlenika Vinera, radeći u dvije smjene. Uz buku strojeva i vrijednih ruku djelatnika, koji su se dali omesti tek toliko da nam mahnu i uzvrate osmijehe, pozdravili smo se s našim domaćinom, zahvalili na gostoprimstvu i krenuli dalje.

Valjalo je sada vidjeti mjesto gdje završava sva ta izrađena obuća koju možemo kupiti. Put nas je tako nanio u trgovinu Borovo. Dočekali su nas vedri i nasmijani trgovci Mate i Magda. Pojasnili su nam gdje se nalazimo, kakvim asortimanom obuće raspolažu te nas upoznali s poviješću same tvornice Borovo. Iskreno, kupili nismo niti jedan par obuće, ali smo zato dobro pregledali izložene primjerke sa željom da se vratimo po neki model koji nam se smješkao s police.

Hodajući i "trošeći" svoju obuću, htjeli smo saznati gdje možemo potrošene ili potrgane dijelove obuće popraviti i zamijeniti. Put nas je tako doveo do virovitičkog postolara Tomislava Lukača. Našli smo ga u njegovoj postolarskoj radnji "Lea" u centru grada. U razgovoru s njim saznali smo sve što nas je zanimalo o tom, sad već izumirećim zanatu. Tijekom našeg posjeta nekoliko osoba je svratilo po svoju, rukama ovog vrijednog postolara, popravljenu obuću. "Hm, posla ima", kaže nam on sa smiješkom, naglašavajući da voli svoj posao koji radi desetak godina. Nakon  neizostavnog zajedničkog fotkanja, pozdravismo našeg majstora uz zahvalu i želju da nam još duuugo od stare obuće radi "novu".

Kad smo već ušli u poseban svijet starih zanata, svakako smo svratili do našeg urara Dražena Tomca. U njegovoj urarskoj radnji koja je otvorena davne 1957. godine vidjeli smo mnoge ure - ručne, zidne,džepne. Najstarija ima oko 150 godina. Još uvijek mjeri vrijeme i jako dobro izgleda. Gospodin Tomac je svoju urarsku radnju naslijedio od oca kod kojeg je "ispekao" zanat i tako nastavio obiteljsku tradiciju. Uvjerili smo se da i on posla ima budući da mu je u tom kratkom vremenu svratila nekolicina ljudi tražeći usluge. Imate li uru koja ne štima, znate kome se možete obratiti.

Pred sam kraj pustolovine svratili smo do još jedne zanatske radnje - krojačke.

U krojačko-trgovačkom obrtu Viroteks dočekala nas je krojačica Đurđa Gradinjanin koja nas je uvela u svijet šivanja. Mogli smo vidjeti različite tkanine od kojih naše maštovite i igli vične krojačice izvode razne kreacije. Većina se posla sada, kaže ona, svela na popravke i sitne krojačke radove, ali svoj posao voli i radi ga srcem.

Radost bogatstva starih zanata koje imamo okružili smo čašćenjem ukusnim sladoledom i tako najbolje moguće zapečatili svoj posjet gradu Virovitici. Naučili smo i sigurno ćemo pamtiti ono što su svi naši domaćini istaknuli: "Ništa nije teško raditi kada voliš svoj posao."

                                           učenici i učiteljice PŠ Dugo Selo