Draga Božice, draga moja suradnice!

Što reći nekomu tko je četiri desetljeća godina radio kao učitelj? Ja nisam čovjek od velikih riječi, tako da ovo što ti namjeravam reći proizlazi iz moga srca.

Kada sam daleke 1998. godine došla raditi u školu u Gornjem Bazju, bila sam već formirana ličnost. Ti si radila u područnoj školi u Lukaču kao učiteljica u dvorazrednoj kombinaciji. Kada sam ti prvi put hospitirala na nastavi, pomislila sam: ''Bože, ova žena radi svoj posao s takvom lakoćom!''.

Samo učitelji poput tebe znaju koliko iskustva i pripreme stoji iza takvog rada.

Na životni put si izvela mnoge generacije učenika. Svi oni pamte te kao dobru osobu koja im je pružila mnogo znanja i ljubavi. Kroz mnoge godine učila si, ne samo talentiranu djecu, već i onu s teškoćama u razvoju. Sve si to radila s mnogo entuzijazma. Nikad nisi prigovarala i žalila se, a to mogu samo veliki ljudi.

Dozvoli da ti, pored svoga divljenja i cvijeća, poklonim i drage mi stihove.

''Pa kad opet pođem kroz puteve ravne

i zaspe me smijehom taj beskraj ravnica,

Vratit će mi vjetar sve protekle dane

i sebe ću naći u pjevanju ptica.''

Želimo ti mirne i sretne umirovljeničke dane!

                                                                       pedagoginja Vera Ferenčević