“Diže se zastor, gase se svjetla, u publici skoro potpuni muk, u čudesnoj tami čuje se samo tih malih dragih srca zvuk. Tika, taka, taka, bum, bum, bum” – početak je to pjesme “Zajedno” skladane u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku, koja se na Svjetski dan kazališta za djecu i mlade čula u svim hrvatskim kazalištima.

U kazalištu je najvažnija igra, a igrati se zajedno mogu samo djeca koja se vole. Igra je starija od govora, zato je jezik igre blizak i razumljiv svakom djetetu na svijetu. Mali tigrići, slonići, pčele, mravi, leptiri, dupini, muhe, mali punoglavci, male bebe – svi oni govore jezikom igre. Sve njih njihova igra hrani i povezuje. Igrajući se oni zapravo rastu. Djeca to najbolje znaju, zato su  još uvijek najveći uzor svim glumicama i glumcima u svijetu. Svi oni žude u svome umijeću postići dječju lakoću igre, dječju uvjerljivost, dječju maštu, dječju čistoću, ljepotu – jednom riječju dječju zaigranost i zanesenost.

U našoj školi se već dugo godina njeguje dramski rad s djecom u vrijeme izvannnastavnih aktivnosti. Puno je naših učenika nastupalo na kazališnim daskama.

Ove školske godine su svoje prve glumačke korake učinili učenici 1. razreda Matične škole nastupajući u Kazalištu Virovitica povodom Županijskog Lidrana 2012. Scenske igre "Pčelica pospanka" igrali su se maleni đaci od 6 i 7 godina onako kako to samo oni znaju. Pogledajte  na fotografijama kako je to izgledalo i neka vam to bude poticaj za buduće dramske igre.

Učiteljica Kamenka Miletić

Fotografije: Oliver Bešić

Fotografije