U petak 30. travnja Područnu školu Turanovac posjetila je knjižničarka. Prvi sat održala je učenicima 1. i 3. razreda. Sat je započet vježbom opuštanja pod nazivom Diši kao zečić. Vježba je preuzeta iz knjige Diši kao medo autorice Kire Willey. U toj su vježbi učenici trebali stisnuti šake kako bi nalikovale na zečje šapice, a zatim su trebali izgovarati ''šnjof šnjof'' i nosićem oponašati zeku. Ova vježba istovremeno ih je opustila, ali i zabavila. Zatim im je knjižničarka čitala knjigu Kako je zeko zavolio knjižnicu autorice Ivanke Ferenčić Martinčić, a tijekom čitanja trebali su biti jako pažljivi i slušati jer im je knjižničarka zadala zadatak. Naime, pri spomenu riječi zeko trebali su izgovarati ''zzzzz'', pri spomenu riječi Tina (djevojčice iz priče) trebali su se nasmiješiti, a pri spomenu riječi knjižničarka trebali su pljeskati. Nakon pročitane knjige razgovarali su o knjižnici, knjigama i čitanju. Svi su prolistali i pregledali knjigu jer sadrži mnoge ilustracije odjela knjižnice, kao i poslova koji se tamo obavljaju. Na kraju sata zabavili su se igrajući igru ''Toplo-hladno''. Svaki učenik prvog razreda dobio je plastificiranog zeku iz pročitane knjige, a zatim je svatko sakrio svojeg dok su za to vrijeme učenici trećeg razreda strpljivo čekali na hodniku. Zatim je igra počela, a nakon što su pronađeni svi zečići, razredi su zamijenili uloge. Učenici oba razreda odlično su sakrili zečiće te im nije bilo lako pronaći ih. Kroz igru i smijeh završen je sat. Idući sat održan je učenicima 2. i 4. razreda. Knjižničarku su dočekali pjesmom i natpisom dobrodošlice na ploči. Ovdje je sat također započeo vježbom iz knjige Diši kao medo, ali ovdje su učenici trebali zamisliti dobra djela koja su učinili ili koja je netko drugi učinio za njih, a zatim su trebali objasniti kako su se pritom osjećali. Potom im je knjižničarka pročitala poglavlje iz knjige Petrica pričalica autorice Sanje Polak. Odabrala je poglavlje pod nazivom Tonka (svako poglavlje nosi naziv jednog Petrinog prijatelja ili prijateljice) u kojemu Petra govori o svojoj prijateljici koja ima mnogo životinja i kojoj pomaže brinuti se o njima. Kao i u razredu prije, i ovi su učenici dobili zadatak da pri spomenu bilo koje životinje ili riječi životinja i ljubimac trebaju izgovarati ''sssss''. Nakon pročitanog ulomka razgovarali su o važnosti prijateljstva, a čuli su i savjete autorice Sanje Polak o tome kako biti dobar prijatelj. Učenice Leona i Anastazija pročitale su svoje prekrasne pjesme o osjećajima. Naravno, razgovaralo se i o knjigama i čitanju, a za kraj su odigrane igre. U prvoj igri učenici su dobili na papiriću motiv iz pročitanog ulomka koji su trebali pročitati, ali nisu smjeli reći koji motiv su dobili. Zatim su trebali objasniti taj motiv, a ostali su pogađali. U drugoj igri krpeno srce putovalo je od učiteljice do učenika, a knjižničarka je morala otkriti kod koga je srce kada je pjesma završila. I ovdje je sat protekao u veselom tonu. Na kraju su svi razredi zahvalili knjižničarki prigodnim crtežima i zahvalnicom i zamolili ju za ponovno druženje, na koje će se knjižničarka, ako bude prilike, rado odazvati. Knjižničarka od srca zahvaljuje na suradnji i gostoprimstvu!