Kako smo samo radosni bili

kad puz Koprivnice smo krenuli.

Osta tako naše selo,

a nama sve veselo, veselo.

Posta ona od Koprivnice rječice,

sve do danas od 13. stoljeća potječe.

Revno smo u kolonu stali

pa u Podravci Linu upoznali.

I slatke pakete na kraju dobili,

potom prema Medičarni krenuli.

Vidjeli smo tamo srca licitarska

i saznali da to je obiteljska praksa.

Nikako propustiti nismo htjeli

prehrambeni muzej Podravkin cijeli.

I već kad smo blizu njega bili

po glavnom koprivničkom trgu smo prošetali.

Centar i vrevu Koprivnice grada

zamjenismo ručkom u prirodi tada.

A na samom povratku i kraju

čudom se čudili pustinjskom raju.

Eto, dragi naši, u Koprivnici smo bili,

bilo nam je kao da smo snili.

Radost velika dan cijeli je prštala

i do kraja izleta nije nas napuštala.

Zahvaliti jako želimo, odavde do neba,

svima, svima, jer to svima treba.

 Učenici i učiteljice PŠ Dugo Selo, PŠ Terezino Polje, PŠ Turanovac i PŠ Veliko Polje